10. listopad - Dan mentalnog zdravlja

Svjetski dan mentalnog zdravlja obilježava se u organizaciji Svjetske federacije za mentalno zdravlje (WFMH) od 1992. godine, na dan 10. listopada svake godine u više od stotinu zemalja širom svijeta. To je jedinstvena kampanja na svjetskoj razini koja naglašava važnost promicanja mentalnog zdravlja i usmjerava pažnju na probleme i poremećaje mentalnog zdravlja.

Mentalno zdravlje pojedinca podrazumijeva osobni osjećaj psihičkog blagostanja, uspješnosti i zadovoljstva,  predstavlja važan izvor kvalitetnog življenja, a ujedno je i važan resurs za obitelji i društvo. Izostanak mentalnog zdravlja, bez obzira na tjelesno, uvijek znači duševnu patnju, gubitak ljudskog potencijala te smanjenu sposobnost svakodnevnog funkcioniranja pojedinca. Ove godine Svjetski dan mentalnog zdravlja posvećen je temi:"Živjeti sa shizofrenijom". 

Veličina problema mentalnih poremećaja u Hrvatskoj

Mentalni poremećaji su relativno visoke prevalencije, često počinju u mlađoj odrasloj dobi, mogućeg su kroničnog tijeka, smanjuju kvalitetu života i znatno sudjeluju u korištenju zdravstvenih resursa. U Hrvatskoj, kao i globalno, mentalni poremećaji predstavljaju jedan od prioritetnih javnozdravstvenih izazova.

Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije za ukupno opterećenje bolestima (DALYs) za Hrvatsku, mentalni i neurološki poremećaji na 2. su mjestu, među vodećim skupinama bolesti; kod muškaraca s udjelom 20,7%, a kod žena s udjelom od 25,6%.

Hospitalizacije zbog mentalnih poremećaja godinama sudjeluju s oko 7% u ukupnom bolničkom pobolu u Hrvatskoj. Najveći broj hospitalizacija u dobi je 20-59 godina što ovu skupinu poremećaja svrstava, uz novotvorine, u vodeće uzroke bolničkog pobola radno sposobnog stanovništva. Također, zbog značajne duljine bolničkog liječenja, mentalni poremećaji su vodeća skupina u korištenju bolničkih dana s udjelom 20-25%. Mentalni poremećaji uzrokovani alkoholom, shizofrenija, depresivni poremećaji, reakcije na teški stres i psihoorganski sindromi registriraju se kao uzroci skoro 2/3 svih hospitalizacija zbog mentalnih poremećaja. Te dijagnoze bilježe se i kao vodeći uzroci korištenja dana bolničkog liječenja. Hospitalizacije zbog shizofrenije najdulje traju te sudjeluju s oko 30% u ukupnom broju dana korištenim za mentalne poremećaje.

 U 2013. godini registrirane su ukupno 40.422  hospitalizacije zbog mentalnih poremećaja za koje je korišteno 1.359.112 dana bolničkog liječenja. Mentalni poremećaji uzrokovani alkoholom bili su glavna dijagnoza kod 7.754 slučajeva hospitalizacija, shizofrenija kod 6.270 slučajeva, depresivni poremećaji kod 5.384 slučajeva, reakcije na teški stres kod 2.934 slučajeva te mentalni poremećaji uzrokovani oštećenjem i disfunkcijom mozga i fizičkom bolešću kod 2.883 slučajeva hospitalizacija. Prema trajanju hospitalizacija vodeća dijagnoza bila je shizofrenija s ukupno registriranih 397.284  dana bolničkog liječenja odnosno 63,4 dana liječenja po jednoj hospitalizaciji. Prema podatcima Registra za psihoze prosječna stopa bolničke incidencije za shizofreniju i shizoafektivne poremećaje iznosi 0,26/1.000, a procijenjena prevalencija 5,3/1.000 stanovnika starijih od 15 godina. Tijekom duljeg vremenskog razdoblja u bolničkom pobolu registrira se sve više hospitalizacija s porastom stopa hospitalizacija. U isto vrijeme došlo je pada prosječnog trajanja liječenja po hospitalizaciji.

Porast pobola zbog mentalnih poremećaja zapaža se, također, na razini specijalističko-konzilijarne i primarne zdravstvene zaštite. Psihijatrijski pregledi zastupljeni su u više od 7% ukupnih pregleda u specijalističko-konzilijarnoj zdravstvenoj zaštiti. U primarnoj zdravstvenoj zaštiti mentalni poremećaji predstavljaju oko 5% registriranog pobola, a najčešće zastupljene dijagnoze su neurotski, vezani za stres i somatoformni poremećaji. 2012. godine registrirana su 641.047 psihijatrijska pregleda, a 703.119 dijagnoza iz skupine mentalnih poremećaja registrirano je u ordinacijama primarne zdravstvene zaštite.

Mentalni  poremećaji su i jedan od vodećih uzroka invalidnosti u Hrvatskoj te se nalaze na 2. Mjestu iza oštećenja lokomotornog sustava. U Registru o osobama s invaliditetom registrirane su 149.753 osobe s dijagnozom mentalnog poremećaja ili mentalne retardacije što je oko  29%  ukupnog broja invalidnih osoba.

Kao osnovni uzrok smrti mentalni poremećaji registriraju se u oko 2% ukupne smrtnosti u Hrvatskoj. U 2013. godini registrirano je ukupno 1.153 smrti zbog mentalnih poremećaja, a najčešće dijagnoze bile su nespecificirane demencije, poremećaji uzrokovani alkoholom i psihoorganski sindromi.           

(Izvor: HZJZ)

Što je shizofrenija?

Shizofrenija je poremećaj (točnije rečeno klinički sindrom) koji uključuje različite, ali uglavnom značajne promjene percepcije, kognicije, afekta/emocija i drugih aspekata funkcioniranja. Kaže se kako osoba ima promijenjen doživljaj stvarnosti. Obično se javlja u mlađe odraslo doba, nešto ranije u mladića. Životna prevalencija shizofrenije je oko 1%.

Postoji nekoliko tipova shizofrenije (paranoidna-najčešća, hebefrena, katatona, jednostavna ili simplex, rezidualna i dr.), no njihovi detaljniji opisi prelaze okvire ovog teksta.

Zašto nastaje shizofrenija?

Etiologija shizofrenije nije dokraja istražena. Istraživanja pokazuju da se shizofrenija češće javlja u nekih obitelji, odnosno, da postoji genetska sklonost. Djeca čija oba roditelja boluju od shizofrenije će u 40% slučajeva i sama oboljeti od shizofrenije (za razliku od 12% djece čiji jedan roditelj boluje od shizofrenije ili 1% opće populacije). Suvišak dopaminergične aktivnosti najjednostavnije je objašnjenje dopaminske hipoteze nastanka shizofrenije (s tzv. mezokortikalnim i mezolimbičkim moždanima putevima u prvom planu). Određene abnormalnosti u mikro i makro strukturi centralnog živčanog sustava također se opisuju u osoba koje boluju od shizofrenije, kao i nespecifične promjene u EEG (elektroencefalografskim) snimkama i metabolizmu mozga. Postoje i neuroendokrine i neuroimunološke i brojne druge teorije nastanka shizofrenije (uključujući psihosocijalne i psihodinamske teorije).

Kako izgleda shizofrenija?

Prije prve epizode bolesti (psihotične dekompenzacije) obično se javljaju prodromalni simptomi. Osoba može postati „čudnija“, iznositi apstraktne ideje, neobično se ponašati, lutati, izolirati se od društva, postati tjeskobna i depresivna, zakazivati na radnom, socijalnom i osobnom funkcioniranju.

Uzimanje psihoaktivnih supstanci, stres i neka druga stanja mogu ubrzati razvoj shizofrenije. U nekih osoba bolest se možda nikada ne bi ispoljila da primjerice nisu konzumirali marihuanu.

U egzacerbaciji bolesti najčešći su pozitivni simptomi: bolesnik može imati obmane osjetila (halucinacije) - najčešće slušne. Može čuti jedan ili više glasova, poznatih ili nepoznatih. Glasovi mogu komentirati, vrijeđati, naređivati… Može imati sumanute ideje (ideje koje nemaju podlogu u stvarnosti). Tako primjerice osoba može doživljavati da je netko proganja, potkrada ili truje, da se u nekoj emisiji na TV-u ili radiju govori o njoj, da joj je povjerena neka posebna misija i sl. Može se pojaviti nepovezanost govora i dezorganizacija kretnji. U kasnijim stadijima bolesti afekt osobe može biti promijenjen (osoba može izgledati tupo, udaljeno ili hladno), javlja se propadanje na planu kognitivnih funkcija, anhedonija (gubitak interesa i zadovoljstva), avolicija (nedostatak motivacije), socijalno povlačenje i apatija (negativni simptomi).

Nakon pojave prvih simptoma vrlo je važno što ranije se javiti psihijatru. Što je kraće razdoblje bolesti prije početka liječenja, to je prognoza bolja.

Tijek same bolesti obično podrazumijeva stanja egzacerbacija bolesti koja se izmjenjuju s remisijama, no važno je znati da je prognoza bolesti bolja što se ranije započne s liječenjem i što su remisije duže. Zato je neizmjerno važno držati se propisane terapije i savjeta liječnika. Potencijalna šteta koju egzacerbacija bolesti može imati na ukupni tijek svakako premašuje moguće „benefite“ neuzimanja terapije.

Kako se liječi shizofrenija?

Simptomi shizofrenije se liječe lijekovima koje nazivamo antipsihotici. Takozvana stara generacija antipsihotika i danas se koristi u određenim indikacijama, no ti se lijekovi zbog svojeg profila generalno nešto teže podnose od tzv. nove generacije antipsihotika. Osim tableta, postoje formulacije lijekova koje se intramuskularno mogu davati jednom u svakih nekoliko tjedana, što uporabu čini jednostavnijom. Elektrokonvulzivna terapija primjenjuje se vrlo često s uspjehom u težim oblicima bolesti. Danas dostupna terapija shizofrenije omogućava mnogim bolesnicima držanje simptoma pod kontrolom te time nastavljanjem s dotadašnjim aktivnostima.

Kako se dijagnosticira shizofrenija?

ÄŒesto je potrebno bolesnika hospitalizirati kako bi se obavila adekvatna dijagnostička procjena i dogovorio terapijski plan. Ne postoji laboratorijski test koji bi otkrio shizofreniju. Uz rutinske laboratorijske nalaze i EEG, ponekad će biti potrebno napraviti hormonalni status, EKG (elektrokardiogram), CT (kompjuteriziranu tomografiju) ili MR (magnetsku rezonancu) mozga, pregled interniste ili neurologa ili pak psihologijsko testiranje, već ovisno o indikacijama. Treba napomenuti kako je mnoga pogoršanja moguće liječiti i u okviru dnevne bolnice ili ambulantno.

Što pomaže osim uzimanja lijekova?

Farmakoterapija je osnova liječenja shizofrenije. Međutim, oko svih nuspojava valja se posavjetovati s liječnikom/psihijatrom. Neželjeni učinci ili nedjelovanje jednog lijeka ne znači da će i drugi tako djelovati.

Psihoedukacija i bolesnika i njegove obitelji, socioterapija, radna terapija, psihoterapija i kognitivno-bihevioralne tehnike od neprocjenjive su važnosti, bez obzira primjenjuju li se u individualnom ili grupnom „settingu“. Osim medicinskog osoblja, pomoć možete dobiti i od brojnih nevladinih organizacija (udruga) koje se bave rehabilitacijom i resocijalizacijom bolesnika.

Jesu li osobe sa shizofrenijom opasne?

Osobe koje boluju od shizofrenije ponekad pod utjecajem sumanutih misli i halucinacija mogu pokazivati agresivno ponašanje. Vjerojatnost da će osoba sa shizofrenijom ubiti drugu osobu jednaka je statistici opće populacije. Nažalost, suicidalnost osoba koje boluju od shizofrenije je oko 20 puta veća od one u općoj populaciji.

Je li svaka psihoza shizofrenija?

Psihozom nazivamo nemogućnost testiranja realiteta (halucinacije i sumanutosti), odnosno, promijenjen doživljaj stvarnosti, često praćen bizarnostima govora i kretnji. No, nije svaka psihoza shizofrenija. Osoba može postati psihotična pod utjecajem nekih tjelesnih bolesti, nakon trauma mozga, prilikom intoksikacija ili u sustezanju (apstinenciji) od sredstva ovisnosti, u sklopu demencije i dr.

Natrag