Međunarodni dan starijih osoba – 1. listopad 2019.

Glavna skupština Ujedinjenih naroda na dan 14. prosinca 1990. godine proglasila je 1. listopada Međunarodnim danom starijih osoba koji je 1991. godine po prvi puta obilježen i od tada se svake godine obilježava u cijelom svijetu, a s ciljem da se naglasi važnost osiguravanja životne sredine koja se može prilagoditi potrebama i sposobnostima stanovnika treće dobi.

Tema ovogodišnjeg obilježavanja Međunarodnog dana starijih osoba je „Putovanje prema dobnoj jednakosti“(engl. "The Journey to Age Equality").

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije danas procjenjuje se da će do 2050 godine svjetsko stanovništvo u dobi 60 godina i više iznositi ukupno 2 milijarde, dok je u 2017. godini zabilježeno 962 milijuna osoba u dobi 60 godina i više.

Prema podacima Eurostata za zemlje članice europske unije EU-28 u 2018. godini udio osoba starih 65 i više godina iznosio je 19,7%, a očekuje se da će taj udio u 2030. godini iznositi 23,8%.

U Hrvatskoj je u 2011. godini udio starijih osoba od 65 i više godina po popisu stanovništva iznosio 17,7%, dok je prema procjeni broja stanovnika u 2018. godini iznosio 20,4%.

U Zadarskoj županiji je u 2011. godini udio starijih osoba od 65 i više godina po popisu stanovništva iznosio 18,5%, dok je u 2018. godini prema procjeni broja stanovnika iznosio 21,9%.

 Povodom Međunarodnog dana starijih osoba navodimo načela Ujedinjenih naroda o skrbi za starije ljude, koju je 1991. usvojila Glavna skupština UN-a (rezoluciju 46/91 Ujedinjenih naroda). Svrha ovih načela je poboljšanje života ljudi u starijoj dobi.

 NEOVISNOST

Starijim ljudima trebalo bi omogućiti sljedeće:

-       dostupnost prikladne hrane, vode, stanovanja, odjeće i zdravstvene skrbi kroz osiguranje dohotka, obiteljske podrške i potpore zajednice, te kroz samopomoć;

-       mogućnost rada ili pristup drugim aktivnostima kojima bi se osigurao dohodak;

-       mogućnost sudjelovanja u odlučivanju kada i prema kojem rasporedu će ići u mirovinu;

-       pristup odgovarajućim obrazovnim programima i programima obuke za stjecanje različitih vještina;

-       život u sigurnoj sredini koja se može prilagoditi osobnim potrebama i promijenjenim sposobnostima

-       život u vlastitom domu što je duže moguće.

DRUŠTVENO SUDJELOVANJE

Stariji ljudi trebali bi:

-       ostati sastavni dio društva, aktivno sudjelovati u tvorbi i provedbi politike koja izravno utječe na njihovo blagostanje, kao i podijeliti svoja znanja i vještine s mlađim generacijama;

-       tražiti i stvoriti mogućnost za rad na korist svojoj društvenoj zajednici i za dragovoljno uključivanje u aktivnosti koje su primjerene njihovim interesima i sposobnostima;

-       organizirati pokrete ili udruge starijih ljudi.

SKRB

Stariji ljudi bi trebali:

-       imati koristi od obiteljske i društvene skrbi i zaštite u skladu s društvenim stavom i kulturnim vrijednostima društva u kojem žive;

-       imati neometan pristup zdravstvenoj skrbi koja će im omogućiti održavanje i postizanje najbolje moguće razine tjelesnoga, društvenog i emotivnog blagostanja, te spriječiti ili odgoditi početak bolesti;

-       imati pristup socijalnim i zakonodavnim službama zbog poboljšanja samostalnosti, zaštite i skrbi;

-       moći koristiti odgovarajuće razine institucionalizirane skrbi kojom bi im se osigurala zaštita, rehabilitacija te socijalni i društveni poticaji u humanoj i sigurnoj sredini;

-       moći ostvariti ljudska prava i temeljne slobode tijekom boravka u bilo kakvoj ustanovi za skrb, liječenje ili prihvat starijih ljudi, uključujući cjelovito poštivanje njihovih vjerovanja, dostojanstva, potreba i privatnosti, kao i prava na odlučivanje o vlastitoj skrbi i kvaliteti življenja.

 SAMOISPUNJENJE

Stariji ljudi bi trebali:

-       imati mogućnost ostvarenja cjelovita razvitka vlastitih potencijala

-       imati pristup obrazovnim, kulturnim, duhovnim i rekreacijskim sredstvima društva u kojem žive

DOSTOJANSTVO

Stariji ljudi bi trebali:

- moći dostojanstveno i sigurno živjeti te biti zaštićeni od izrabljivanja i tjelesnog i duševnog zlostavljanja;

 - biti sigurni da će se s njima postupati pošteno bez obzira na dob, rasnu ili etničku pripadnost, invaliditet ili drugi status, kao i da će biti cijenjeni bez obzira na svoj gospodarski doprinos

 

Ana Petrić dr. med. univ. mag. sanit. publ.

spec. javnog zdravstva

Služba za javno zdravstvo

 

Zadar, rujan 2019.

Natrag