Kako spriječiti elektroničko nasilje?

Današnja djeca i mladi odrasli su u svijetu koji je različit od svijeta odraslih. Sukladno tome, odrasli često ne razumiju ulogu tehnologije u životima mladih ljudi. Naime, tehnološki razvoj odvija se ubrzano, a u korak s njim mijenjaju se i njegovi sadržaji i načini na koje ih mladi koriste. Tako se digitalni mediji, računala, mobiteli i Internet ne koriste samo za ostvarivanje i održavanje kontakata, već i kao način razvijanja identiteta, oblika druženja i stvaranja osjećaja pripadnosti različitim skupinama. Tehnologija na taj način može imati pozitivnu, produktivnu i kreativnu ulogu u aktivnostima, razvoju i društvenom životu mladih osoba. S druge strane, današnja djeca pripadaju prvoj generaciji koja koristi tehnologiju i kao sredstvo za zlostavljanje, a današnji roditelji su prvi koji moraju naučiti kako se nositi sa ovakvim problemom jer upravo oni imaju ključnu ulogu u zaštiti djece od elektroničkog nasilja.

Roditelji i skrbnici djece i mladih koji se svakodnevno koriste internetskim i drugim medijskim sadržajima ne moraju nužno biti upoznati sa svim postojećim stranicama i alatima koje mladi upotrebljavaju u komunikaciji. Unatoč tome, važno je razumjeti na koje načine i u kakve svrhe mladi koriste takve sadržaje kako bi mogli na vrijeme i na adekvatan način reagirati na eventualnu pojavu elektroničkog zlostavljanja.

Kako bi na vrijeme reagirali na potencijalno pojavljivanje elektroničkog nasilja među djecom, roditeljima/skrbnicima se preporučuju slijedeći savjeti:

1. Razgovarajte o elektroničkom nasilju

S obzirom na visoke brojke koje se pojavljuju kada je riječ o elektroničkom nasilju među djecom i mladima, važno je da roditelji budu svjesni mogućnosti uključenosti vlastitog djeteta u neke od navedenih oblika zlostavljanja, bilo da se radi o ulozi djeteta kao zlostavljača, žrtve ili tek pasivnog promatrača.

Razgovor o tome na koji način koriste tehnološka sredstava i koji su njihovi stavovi, razmišljanja, iskustva, interesi ili problemi, ključan je za savladavanje odgovornog i konstruktivnog rješavanja potencijalnog problema poput elektroničkog nasilja, s kojim se djeca mogu susresti. Međutim, djeci je ponekad teško razgovarati s odraslom osobom ili roditeljem o nasilju jer mogu osjećati sram zbog neugodnih situacija u kojima su se našli, strah da će se nasilje pojačati ako nekome priznaju što se događa, ili pak misle da su sami odgovorni. Također mogu biti uvjerenja da će im roditelj zabraniti pristup tehnološkim uređajima koje koriste ako priznaju problem. Međutim, ako oduzmete mobitel ili uskratite pristup internetu djetetu koje je žrtva nasilja, ono takvo ponašanje može doživjeti kao naglo isključivanje iz vlastitog društvenog života, odnosno kao kaznu dobivenu unatoč iskrenom priznanju.

Stoga, kada započnete temu elektroničkog nasilja, dajte djeci do znanja da je u redu koristiti mobitel i kompjuter za razgovor i razmjenu informacija s prijateljima, ali da ga želite zaštititi od nasilja koje se može dogoditi. Objasnite mu/joj da grubo i neprimjereno ponašanje koje se dogodi putem interneta ili mobitela spada u nasilje i da je važno da vi kao roditelj za njega znate.

Još nekoliko savjeta:

  • Provedite zajedno s djecom neko vrijeme na internetu
  • Pitajte dijete da vas upozna sa stranicama koje posjećuje kao i njihovim internetskim prijateljima
  • Dopustite djeci da Vas pouče o načinima upotrebe tehnoloških sredstava
  • Zajedno komentirajte primjere o neprikladnom ponašanju na internetu za koje smatrate da bi djeca teže uočila (primjerice kada nepoznata osoba pokuša stupiti u kontakt s njima, posebice ako se radi o starijim osobama)
  • Informirajte ih o negativnim učincima elektroničkog zlostavljanja i posljedicama sudjelovanja u takvim aktivnostima
  • Objasnite im da zlostavljači ne moraju uvijek ostati anonimni – može ih se pratiti, locirati i kazniti

2. Postavite pravila

Postavili ste pravila sigurnosti za svoje dijete u fizičkom svijetu. Učinite isto u virtualnom svijetu vašeg djeteta. Upozorite dijete da nikad ne može uistinu znati tko je sa druge strane kompjutera/mobitela u virtualnoj komunikaciji. To može biti osoba za koju zaista misle da je, ali oni tu osobu ne mogu vidjeti pa uvijek trebaju komunicirati s dozom opreza.

Imajući to na umu, možete ih savjetovati da se pridržavaju slijedećih pravila: 

  • Nemojte učiniti ili reći nešto putem interneta/mobitela što ne biste učinili ili rekli u izravnoj komunikaciji.
  • Nemojte otkrivati osobne podatke koje inače ne biste otkrili nepoznatoj osobi.
  • Nikad nemojte otkrivati lozinke za e-mail ili druge račune i stranice, ili objavljivati osobne podatke (kao što je fizički opis, adresa stanovanja ili broj mobitela). Nemojte otkrivati lozinke čak ni najboljim prijateljima jer svatko tko ima pristup vašim podacima iste može podijeliti sa drugima, objavljivati ili brisati informacije u vaše ime ili ih iskoristiti u druge, neprimjerene svrhe.
  • Upozorite ih da nikad ne smiju dogovarati sastanak uživo sa osobom koju su upoznali preko interneta.

3. Budite svjesni što Vaše dijete radi i objavljuje na internetu/mobitelu

Privatnost je važna, ali sigurnost je još važnija. Kao roditelj, odgovorni ste znati što vaše dijete radi na internetu. Stoga uzmite u obzir slijedeće savjete:

  • Odredite pravila o svom pristupu na djetetov mobitel, povijesti dopisivanja, društvenim mrežama i ostalim internetskim sadržajima.
  • Držite računalo na pristupačnom mjestu, primjerice u dnevnom boravku, gdje možete nadzirati djetetovu aktivnost na internetu.
  • Odlučite hoćete li mu vremenski ograničiti pristup tehnološkim sredstvima poput kompjutera ili mobitela putem kojih komunicira sa vršnjacima (primjerice zabraniti korištenje nakon 21h, tijekom objeda ili dok ne obavi školske i kućanske zadaće).
    • Možete zajedno s djecom dogovoriti pravila korištenja interneta.
    • Posjećujte i sami društvene mreže da vidite na što djeca mogu naići.
    • Potičite korištenje elektroničkih medija kao sredstva za učenje i druženje, a ne samo za druženje i igranje igrica.

Iskren i otvoren nadzor je dio zdravog odnosa roditelja i njihove djece. S druge strane, metode špijuniranja djece i zadiranja u njihovu privatnost mogu izazvati njihovo nepovjerenje i potaknuti povlačenje i skrivanje. Stoga ovakve metode treba koristiti s oprezom, odnosno samo kao posljednji izbor, i to u slučajevima kada smatrate da postoji značajan razlog za zabrinutost.

S vremenom djeci treba dati više slobode, privatnosti i odgovornosti. Naime, roditelji zbog sveprisutnosti tehnoloških uređaja i interneta nisu u mogućnosti pratiti djetetove aktivnosti 24 sata dnevno, niti je to potrebno činiti. Stoga je vrlo važno njegovati i održavati otvorenu, iskrenu komunikaciju s djecom, kako bi ona na posljetku bila spremna i voljna obratiti se roditelju kad god osjete nešto neugodno ili uznemirujuće u interakciji putem interneta. 

ZAKLJUÄŒAK

Nasilje na internetu ozbiljan je problem koji se može negativno odraziti na psihosocijalnu dobrobit adolescenta. Suočeni s ovakvim oblikom agresije, djeca često gube osjećaj sigurnosti jer im se na prvi pogled ponekad čini da zakon, tehnologija, škole i roditelji mogu učiniti vrlo malo kako bi ga zaustavili. Drugim riječima, osjećaju se prepuštenima sami sebi u situaciji koju ne mogu kontrolirati.

Roditelji s druge strane često ne kontroliraju ponašanje djece po pitanju korištenja tehnoloških pomagala (s kim se dopisuju, koje slike objavljuju, koje stranice posjećuju sl.). Razlozi tome su različiti, a često se odnose na nedostatak vremena ili strah od narušavanja privatnosti djeteta. Neki se roditelji pak zbog vlastitog neznanja i neiskustva u području interneta i elektroničkih sredstava osjećaju nesigurnima i nemoćnima da uopće pokrenu pitanje ispravnog korištenja i zdravih oblika komunikacije. Međutim, kao roditelj ili osoba koja ima utjecaja na ponašanje djeteta, svakako im trebate pružiti pomoć u stjecanju znanja, vještina i motivacije vezane uz korištenje virtualnih oblika komunikacije na siguran i odgovoran način. Naime, kako bi mladi ljudi stekli neovisnost u upotrebi interneta, trebaju prethodno razviti strategije koje će im omogućiti prepoznavanje mogućih opasnosti te vještine pomoću kojih će se lakše nositi sa potencijalno štetnim situacijama u kojima se mogu naći. Stoga su edukacija, razgovor i nadgledanje djece od neprocjenjive važnosti za razvijanje prikladnog ponašanja na internetu.

Više o temi:

Što je elektroničko nasilje?

Što roditelji mogu učiniti u slučaju elektroničkog nasilja?

Cjelovit tekst o elektroničkom nasilju i načinu na koji se može spriječiti preuzmite ovdje: Elektroničko nasilje (pdf)

Ana Šare, prof. 

Natrag