Javnozdravstveni značaj šećerne bolesti

Javnozdravstveni značaj šećerne bolesti ogleda se u tome što je to bolest koja u cijelom svijetu, kako u razvijenim tako i u nerazvijenim zemljama, ima trend porasta. Troškovi liječenja ove bolesti su također u porastu te se prema predviđanjima Međunarodne dijabetičke federacije očekuje daljnji porast broja oboljelih, a samim tim i porast troškova liječenja.

Prema podacima Međunarodne dijabetičke federacije u svijetu od šećerne bolesti boluje 8% stanovništva odnosno 371 milijun oboljelih osoba u dobi od 20 do 79 godina. Međutim ta brojka je znatno veća jer se po procjeni stručnjaka smatra da čak 50% oboljelih ni ne zna da imaju povišen šećer u krvi. U 2012. godini od šećerne bolesti je u svijetu umrlo 4,8 milijuna osoba od čega ih je 50% bilo mlađe od 60 godina. Troškovi uzrokovani ovom bolesti se procjenjuju na 471 milijardu USD.

U Europi u zemljama članicama EU broj oboljelih također poprima epidemijske razmjere te se procjenjuje da je oko 6% oboljelih od šećerne bolesti u dobi od 20 do 79 godina starosti odnosno 30 milijuna oboljelih. Od tog broja oboljelih 42% ih je mlađe od 60 godina. Troškovi liječenja šećerne bolesti u EU dosežu 110 milijardi USD.

Najveći porast se bilježi u oboljelih od šećerne bolesti tip 2, a upravo taj oblik se primjerenima zdravstvenim preventivnim programima ranog prepoznavanja i pravovremenog liječenja može smanjiti. Rizik za nastanak ove bolesti raste s dobi, a također značajan utjecaj ima i obiteljska predispozicija.

Točan uzrok nastanka šećerne bolesti tipa 2 još se ne zna, ali je uočeno da postoji niz faktora rizika koji su učestali u oboljelih osoba. Najčešće je to prekomjerna tjelesna težina, nepravilna prehrana i tjelesna neaktivnost.

Što je šećerna bolest?

Šećerna bolest je najčešća kronična endokrina bolest. Glavno obilježje ove bolesti je povišena razina šećera u krvi. Dugotrajno povišena razina šećera u krvi oštećuje male krvne žile u svim organima, no najznačajnije posljedice ostavlja na krvnim žilama srca, mozga, bubrega, oka i perifernim okrajinama.

Šećerna bolest se javlja u osoba kojima gušterača ne proizvodi dovoljno inzulina ili u slučajevima kada tijelo efikasno ne može koristiti proizvedeni inzulin. Inzulin je važan enzim koji je odgovoran za prenošenje šećera - ugljikohidrata koji unosimo hranom te se nakon resorpcije u crijevima prenosi u krvotok, a iz krvotoka u stanice. Taj šećer-glukoza se mora vezati za inzulin i samo takav se može unijeti u svaku stanicu u tijelu gdje se koristi kao izvor energije neophodan za rad svih mišića i tkiva, a samim tim i svih organa u ljudskom tijelu.

Ukoliko inzulina nema dovoljno ili ga stanice ne prepoznaju adekvatno (inzulinska rezistencija), razina šećera u krvi raste. Ako se takvo povećanje šećera u krvi ne prepozna na vrijeme i ne liječi pravilno nastupa trajno oštećenje stijenke krvnih žila što dovodi do slabije prokrvljenosti srca, mozga, bubrega, oka i krvnih žila na stopalima.

Osobe oboljele od šećerne bolesti imaju veću smrtnost te 50% više obolijevaju od srčanog i moždanog udara, zatajenja bubrega koje može dovesti do potrebe za dijalizom, sljepoće (uzrokovane dijabetičkom retinopatijom) te kroničnih rana i gangrene na stopalima.

Stoga je od iznimne važnosti bolest prepoznati na vrijeme, pravilno je liječiti lijekovima ukoliko je to potrebno, tabletama ili inzulinom u obliku injekcija, a kod svih osoba s povišenom razinom šećera u krvi potrebno je prilagoditi prehranu te se redovito baviti adekvatnom tjelesnom aktivnošću.

Tko sve može oboljeti od šećerne bolesti?

Od šećerne bolesti može oboljeti bilo tko. Iako se tip 2 šećerne bolesti, koji u prosjeku čini oko 90% oboljelih, najčešće javlja u odraslih, on sve češće postaje problem i u mlađim dobnim skupinama u mnogim dijelovima svijeta. Stoga je svatko, svagdje i u bilo kojoj životnoj dobi pod rizikom obolijevanja od šećerne bolesti.

Faktori rizika

Određeni faktori mogu povećati rizik od razvoja šećerne bolesti, a to su:

 prekomjerna tjelesna težina (80% osoba sa šećernom bolešću tip 2 imaju prekomjernu tjelesnu težinu)

 

  • dob (s dobi iznad 40 godina učestalost šećerne bolesti raste)
  • nedostatak tjelesne aktivnosti
  • obiteljska sklonost
  • pojava dijabetesa u trudnoći
  • smanjena tolerancija glukoze
  • dugotrajna izloženost stresu

 

Najučestaliji simptomi šećerne bolest su:

  • žeđanje i suhoća usta
  • učestalo mokrenje
  • gubitak težine
  • pojačana glad
  • umor i iscrpljenost
  • zamućenje vida
  • trnci u stopalima
  • sporo cijeljenje rana uz učestale infekcije

Vrste šećerne bolesti

Tri su glavna tipa šećerne bolesti:

  • Šećerna bolest tip 1 (ranije je korišten naziv juvenilini ili mladalački dijabetes)
  • Šećerna bolest tip 2 (dijabetes u odrasloj dobi, ranije je korišten naziv starački dijabetes)
  • Gestacijski dijabetes (dijabetes koji se javlja tijekom trudnoće i nestaje najkasnije šest tjedana nakon poroda)

Šećerna bolest tip 1 obično se razvija naglo pa su i simptomi jače izraženi.

Šećerna bolest tip 2 vrlo često ne izaziva nikakve neuobičajene tegobe jer se razvija vrlo postupno pa prikrivena može trajati godinama. Nekad se otkrije tek kad se razviju komplikacije šećerne bolesti.

Šećerna bolest tip 1

Šećerna bolest tip 1 može se javiti u bilo kojoj dobi, ali je ipak najčešća u mlađoj životnoj dobi, u djece i mladih. U ovom tipu šećerne bolesti inzulina nema jer ga gušterača ne proizvodi. To se događa zbog specifične vrste upalne reakcije tijela protiv vlastitih stanica gušterače. Uzrok razvoja šećerne bolesti tipa 1 je još nepoznat, ali vjerojatno se radi o kombinaciji nasljedne sklonosti i okolišnih čimbenika poput prehrane u ranom djetinjstvu ili virusa koji može biti okidač za početak bolesti.

Manje od 10% osoba sa šećernom bolešću ima tip 1 bolesti.

U tipu 1 šećerne bolesti važno je znati da je primjena nadoknade inzulina jedini lijek. Ponekad tijekom prve godine bolesti postoji razdoblje djelomičnog oporavka u kojem se smanjuje ili čak u potpunosti povlači potreba za inzulinom, nazivamo ga simbolično i "medeni mjesec" jer je takvo stanje uvijek privremeno. Liječnik će prilagoditi liječenje tijekom tog vremena, ali to ne smije potaknuti zabludu da se radi o obliku šećerne bolesti u kojem nije potrebno inzulinsko liječenje. Simptomi nastanaka šećerne bolesti tip 1 su obično iznenadni i dramatični tako da se ovaj tip bolesti zbog toga dosta brzo otkrije.

Osobe oboljele od šećerne bolesti tip 1 mogu voditi normalan život i baviti se svim uobičajenim aktivnostima, ali uz svakodnevnu primjenu inzulina i stalnu kontrolu razine šećera u krvi u kombinaciji s adekvatnom prehranom i svakodnevnom tjelesnom aktivnosti.

Šećerna bolest tip 2

Šećerna bolest tip 2 najčešći je oblik šećerne bolesti te čini 90% svih oboljelih u ovoj skupini bolesti. Ponekad ga neispravno nazivaju i starački dijabetes, ali povećana učestalost pretilosti i tjelesne neaktivnosti pomiču dobnu granicu pojave ove bolesti sve ranije pa je moguća i sve češća pojava šećerne bolesti tip 2 i u mlađoj životnoj dobi.

Vrlo važan problem u ovoj vrsti šećerne bolesti je to što bolest jako dugo ostaje neprepoznata, najčešće sve dok se ne pojave simptomi vezani za komplikacije i oštećenja drugih organskih sustava kao što su moždani ili srčani udar, oštećenje krvnih žila bubrega, (tzv. dijabetička nefropatija), oštećenje krvnih žila oka koje mogu dovesti do slabljenja vida i do pojave tzv. dijabetičke retinopatije. Može doći i do oštećenja perifernih krvnih žila i živaca donjih okrajina koji mogu dovesti i do gangrene stopala.

Povećani rizik za razvoj šećerne bolesti tip 2 imaju u prvom redu osobe koje imaju prekomjernu tjelesnu težinu.

Rizik je posebno velik ako je debljina više izražena u području struka, ako je povišen krvni tlak i ako su povećane masnoće u krvi.

Naslijeđe je također važan čimbenik u povećanju rizika za šećernu bolest tip 2. Ako je u obitelji netko od predaka ili srodnika imao šećernu bolest, učestalost njene pojave je značajno veća.

U šećernoj bolesti tip 2 lučenje inzulina većinom je održano barem u početku, međutim organizam je otporan na njegovo djelovanje i inzulin ne uspijeva izvršiti svoju ulogu. Taj poremećaj temeljni je uzrok šećerne bolesti tip 2 i nazivamo ga inzulinska rezistencija.

U početku se šećerna bolest tip 2 obično uspješno liječi dijetom, povećanjem tjelesne aktivnosti te po potrebi tabletama-oralnim hipoglikemicima. Tijekom godina i lučenje inzulina u gušterači može postati nedostatno pa je ponekad potrebno u liječenje uvesti inzulin u obliku injekcija.

Jako važnu ulogu u liječenju i sprječavanju napredovanja bolesti  nastanka komplikacija ima pravilna prehrana i primjerena redovita tjelesna aktivnost.

Gestacijski dijabetes - šećerna bolest u trudnoći

Šećernu bolest u trudnoći nazivamo još i gestacijski dijabetes, a to je oblik šećerne bolesti koji se javlja tijekom trudnoće i nestaje najkasnije šest tjedana nakon poroda. Gestacijski dijabetes javlja se zbog povećane inzulinske rezistencije kao posljedice lučenja hormona u trudnoći.

Rizik za razvoj gestacijskog dijabetesa imaju sljedeće žene: žene s prekomjernom težinom, one koje imaju roditelja ili srodnika sa šećernom bolešću, ako su već rodile dijete s prekomjernom težinom ili ako su prije trudnoće već imale granično povišene vrijednosti šećera u krvi.

To je obično privremeni poremećaj, najčešće se javlja u drugoj polovici trudnoće i nakon poroda se povlači.

Uredne vrijednosti glukoze u krvi majke tijekom trudnoće jedan su od osnovnih preduvjeta za zdrav razvoj ploda i trudnoću bez komplikacija. Gestacijski dijabetes liječi se primjerenom prehranom, tjelovježbom, a ponekad zahtijeva i inzulinsko liječenje 

Važno je znati da osobe koje su imale šećernu bolest tijekom trudnoće imaju nakon toga veći rizik za razvoj tipa 2 šećerne bolesti.

Najučestalije komplikacije šećerne bolesti

Najučestalije komplikacije se očituju na srcu, krvnim žilama mozga, mrežnici oka, bubrežnim oštećenjima te na perifernim živcima.

  • U osoba sa šećernom bolešću višestruko je povećana učestalost angine pektoris i infarkta srca, a srčani udar je najčešći uzrok smrti u osoba sa šećernom bolešću.
  • Šećerna bolest uzrokuje oštećenje krvnih žila na očnoj pozadini (mrežnici) koje nazivamo dijabetička retinopatija. Većina osoba sa šećernom bolešću razvije blaži oblik tog poremećaja, ali kod nekih može uzrokovati i gubitak vida. Od ukupnog broja slijepih u svijetu oko 1% je uzrok šećerna bolest.
  • Oštećenje bubrega nazvano dijabetička nefropatija posljedica je dugotrajne povišene razine šećera u krvi. Šećerna bolest vodeći je uzrok kroničnog bubrežnog zatajivanja. Bolest bubrega u svom početnom razdoblju ne daje nikakve simptome, a prvi znak oštećenja bubrega u sklopu šećerne bolesti je pojava bjelančevina u mokraći. U konačnici ako se šećerna bolest dugo neadekvatno liječi i slabo kontrolira oštećenje može uzrokovati zatajenje bubrega koje za posljedicu ima dijalizu oboljele osobe.
  • Oštećenje perifernih živaca također je često u osoba oboljelih od šećerne bolesti. Štetno djelovanje povišene razine šećera u krvi na male krvne žile dovodi i do oštećenja živaca koje one opskrbljuju. Razvojem neosjetljivosti na bol nastaje sklonost ozljedama i ranama, a ponekad ukoliko se ne liječi pravovremeno na odgovarajući način može doći do stvaranja ulceracija, gangrene pa i do amputacije oboljelog stopala.

Laboratorijska dijagnostika šećerne bolesti

Dijagnozu šećerne bolesti liječnik će postaviti na temelju vrlo jednostavnih nalaza. Ako je u dva navrata razina šećera u krvi natašte veća od 7 mmol/L ili ako je razina šećera u krvi u bilo koje vrijeme tijekom dana veća od 11,1 mmol/L.

Liječnik može zatražiti takozvani test opterećenja glukozom (kratica OGTT). U tom testu prvo se mjeri glukoza u krvi natašte, a nakon toga se popije vrlo slatka tekućina, 75 g glukoze rastopljene u vodi. Mjerenje glukoze u krvi ponavlja se za 2 sata. Vrijednost glukoze nakon 2 sata veća od 11,1 mmol/l također potvrđuje dijagnozu šećerne bolesti.

Vrijednosti glukoze u krvi mogu biti veće od normalnih (između 6 i 7 mmol/L natašte ili između 7,8 i 11,1 mmol/L nakon 2 sata u OGTT-u), a ipak manje od razina prema kojima se dijagnosticira šećerna bolest. Tada se postavlja dijagnoza poremećene tolerancije glukoze ili predijabetesa.

Liječenje šećerne bolesti

Osnovni cilj u liječenju šećerne bolesti je održavati razinu šećera u krvi u preporučenim vrijednostima te smanjiti i odgoditi komplikacije. U dogovoru sa svojim obiteljskim liječnikom za svaku osobu se načini poseban plan liječenja koji uvijek uključuje prilagođenu prehranu i redovitu primjerenu tjelesnu aktivnost.

U skupini oboljelih od šećerne bolesti za 50% bolesnika bit će dovoljno liječenje samo:

ì  pravilnom prehranom

ì  redovitom tjelesnom aktivnošću

ì  edukacijom i samokontrolom.

Tek nešto više od 25% oboljelih treba liječenje tabletama -oralnim hipoglikemicima, a nešto manje od 25% treba liječenje inzulinom u obliku injekcija.

Važnost ranog otkrivanja bolesti

Sve osobe koje su starije od 45 godina trebale bi znati kolike su im vrijednosti šećera natašte. Ukoliko su one uredne sljedeće testiranje bi trebalo ponoviti najkasnije za tri godine.

Osobe koje su pod povećanim rizikom trebaju kontrolirati razinu šećera u krvi češće u dogovoru sa svojim obiteljskim liječnikom ili sa patronažnom sestrom, a to su u prvom redu osobe s povećanom tjelesnom težinom, osobe koje u obiteljskoj povijesti imaju članove oboljele od šećerne bolesti, oni koji već imaju povišen krvni tlak i povišene vrijednosti masnoće u krvi, kao i one žene koje su u vrijeme trudnoće imale povišen šećer u krvi.

Važnost redovitih kontrolnih pregleda u bolesnika s ustanovljenom šećernom bolešću

Sve osobe koje imaju ustanovljenu šećernu bolest trebaju u dogovoru sa svojim liječnikom obiteljske medicine provoditi kontrolu bolesti kroz redovite preglede i savjete o prehrani. Potrebno je vršiti redovite kontrole vida, kontrole krvnog tlaka, laboratorijske kontrole masnoća u krvi te kontrolu stanja bubrega kako bi se na vrijeme spriječile i pravovremeno liječile moguće komplikacije.

Uz pravilnu i prilagođenu prehranu od iznimne važnosti je redovita tjelesna aktivnost jer se uz samo 30 minuta vježbanja može smanjiti rizik za obolijevanje od šećerne bolesti.

Epidemiološki podaci o šećernoj bolest u Hrvatskoj

Šećerna bolest nalazi se na osmom mjestu među uzrocima smrti u Republici Hrvatskoj. Procjenjuje se da u Hrvatskoj od dijabetesa boluje gotovo 400.000 osoba. Dok je prema podacima CEZIH-a (centralni zdravstveni informacijski sustav) u 2012. godini dijabetes dijagnosticiran u 234.457 odraslih osoba, smatra se da kod 40% oboljelih od dijabetesa tip 2 bolest još nije dijagnosticirana.

Nedavno provedena studija pokazala je da 27% odraslih s visokim rizikom za nastanak šećerne bolesti nikada nije kontroliralo koncentraciju šećera u krvi. ÄŒak 73% oboljelih od šećerne bolesti nema dobru kontrolu šećera u krvi. Rezultat toga je da kod čak 56% oboljelih od šećerne bolesti tip 2 ima kronične komplikacije šećerne bolesti.

Na liječenje šećerne bolesti u 2009. godini utrošeno je 2,5 milijarde kuna, što predstavlja 11,5 posto ukupnih troškova. Najveći dio troškova odnosi se na liječenje komplikacija, dok je na lijekove za liječenje šećerne bolesti potrošeno 8,8%.

Prema podacima CroDiab registra u 2012. godini sveukupno je registrirano 115.149 živih bolesnika s bar jednom klasičnom prijavom u registar. Od svih prijavljenih oboljelih oko 93% ima tip 2 bolesti, 6% tip 1, dok je 1% bolesnika s nekim drugim tipom bolesti. Podaci Registra pokazuju da je 53% bolesnika liječeno tabletama-oralnim hipoglikemicima, 21% oralnim hipoglikemicima u kombinaciji s inzulinom, 25% samo inzulinom dok je 1,5% bolesnika liječeno samo osnovnim dijetetskim mjerama.

Regulacija šećerne bolesti bila je dobra u 27% prijavljenih, granično zadovoljavajuća u 36%, a loša u 37% bolesnika. Prema istom izvoru 84% prijavljenih u Registru je bilo s prekomjernom tjelesnom težinom (ITM≥25 kg/m2), a 41% ih je pretilo (ITM≥30 kg/m2).

Nacionalni program zdravstvene zaštite osoba sa šećernom bolešću pokrenut je u Hrvatskoj od 2007. godine, a prvenstveno je usmjeren na prevenciju, na rano postavljanje dijagnoze, na rano prepoznavanje i liječenje dijabetesa u trudnoći te smanjivanje broja komplikacija u ovoj bolesti.

Osnovni ciljevi programa su povećati broj novootkrivenih slučajeva šećerne bolesti u ranoj fazi akcijama ranog otkrivanja šećerne bolesti unutar sustava primarne zdravstvene zaštite, smanjiti učestalost komplikacija šećerne bolesti za 20% pet godina nakon početka provođenja programa, a posebno:

  • amputacije donjih okrajina
  • sljepoću
  • kronično zatajenje bubrega
  • bolesti srca i krvnih žila.

Više o ovoj temi možete pronaći na sljedećim stranicama:

  1. Međunarodna dijabetička federacija. Dostupno na: http://www.idf.org/worlddiabetesday
  2. Svjetska zdravstvena organizacija. Dijabetes publikacije. Dostupno na: http://www.who.int/diabetes/publications/en/
  3. Ministarstvo zdravlja. Nacionalni programi. Dostupno na:http://www.zdravlje.hr/programi_i_projekti/nacionalni_programi
  4. Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Nacionalni registar osoba sa šećernom bolešću CRODIAB 2013. Dostupno na: http://www.hzjz.hr/publikacije/crodiabreg2012.pdf
  5. Hrvatski savez dijabetičkih udruga. Dostupno na: http://www.diabetes.hr/svjetski-dan

Ljilja Balorda, dr.med., univ. mag. sanit. publ.
specijalista javnog zdravstva

Natrag